Detaljnija analiza toga kako se u posljednja četiri desetljeća mijenjalo znanstveno razumijevanje uzroka neplodnosti potaknula nas je da se usmjerimo na rastuće nezadovoljene potrebe i razvijemo različite proizvode koji im odgovaraju.
| Uzroci | Tho i sur. 1979. | Lim i sur. 1996. |
|---|---|---|
| Genetski | 25% | 6% |
| Anatomski | 15% | 5–10% |
| Hormonalni | 23% | 8–29% |
| Infektivni | 1% | <7% |
| Nepoznato | 37% | 16–79% |
| Imunološki | 10% | 1–40% |
| Uzroci | Saito i sur. 2009. |
|---|---|
| Kromosomske aberacije | 10,8% |
| Abnormalnosti maternice | 9% |
| Endokrini poremećaji | 7% |
| Autoimuni poremećaji | 18,5% |
| Poremećaji koagulacijskih faktora | 28% |
| Imunološki | 20–40% |
Danas puno bolje razumijemo što je povezano s neplodnošću i pobačajima. Identificirani su brojni specifični uzroci koji su prije bili svrstani pod "nepoznato", pri čemu imunološki uvjetovani uzroci zauzimaju vrh liste po važnosti.
Pobačaje mogu uzrokovati mnogi čimbenici, uključujući kromosomske aberacije, abnormalnosti maternice, hormonalne ili metaboličke poremećaje, trombofilije, infektivne uzročnike i imunološke neravnoteže. Postoje dvije vrste pobačaja: klinički i preklinički.
Pobačaj, poznat i kao spontani pobačaj ili gubitak trudnoće, prirodna je smrt embrija ili fetusa prije 23. tjedna gestacije, nakon što je trudnoća potvrđena ultrazvukom.
Preklinički pobačaj ili biokemijska trudnoća predstavlja smrt embrija u maternici prije nego što je trudnoća vidljiva na ultrazvuku, a nakon pozitivnog beta-hCG testa krvi na trudnoću. Ova vrsta pobačaja čini 50-70% svih pobačaja.
poznate trudnoće završava pobačajem.
Trudnoća uključuje dinamičan dijalog između majke i fetusa u kojem imunološki sustav ima značajnu ulogu. Oko 50% embrija izgubljenih u prekliničkoj fazi i 95% onih izgubljenih u kliničkoj fazi imaju normalan kariotip, pri čemu je većina tih gubitaka imunološke etiologije.
Imunološki pobačaji dijele se na autoimune i aloimune. Tijekom trudnoće imunološki sustav mora se prilagoditi kako bi izbjegao odbacivanje fetusa, koji je genetski različit od majke. Trudnoća može potaknuti novi autoimuni poremećaj ili pogoršati postojeće stanje, što može rezultirati pobačajem. Protutijela koja majka proizvodi tijekom trudnoće mogu ući u sustav djeteta i utjecati na njegov rast i razvoj.
Kliničke studije pokazale su da žene sklone pobačajima imaju povećan broj NK (Natural Killer, prirodnih stanica ubojica) stanica u krvi i njihovu povećanu aktivnost istih, što je povezano s pobačajima kromosomski normalnih embrija i neuspjelim implantacijama. Prevladava Th1-tip imunološkog odgovora, u kojem senzibilizirani Th1 limfociti izlučuju upalne citokine koji dovode do reakcija odgođene preosjetljivosti i uništenja trofoblasta putem NK stanica i citotoksičnih protutijela, uzrokujući pobačaj.
Jednostavan test protočne citometrije za otkrivanje poremećaja NK stanica (povećanje CD3-CD16+CD56+ stanica) danas se rutinski koristi za identifikaciju žena s potencijalnom aloimunom etiologijom sklonom pobačaju.
Znanost o plodnosti
Rezultate naših kliničkih studija predstavili smo na brojnim medicinskim znanstvenim konferencijama diljem svijeta.
Povećani udjeli NK stanica u perifernoj krvi te povećana aktivnost NK stanica povezani su s pobačajima kromosomski normalnih embrija i ponovljenim neuspjesima implantacije nakon IVF-a. Ranije smo prikazali da primjena prehrane temeljene na masnim kiselinama pokazuje supresivni učinak na broj i aktivnost NK stanica. Na temelju ovih preliminarnih podataka razvili smo normaliziranu formulu čiji je učinak istražen u ovoj studiji.
Studija je uključivala 42 žene s problemima subfertilnosti (RIF i/ili RSA). Ponovljena imunofenotipizacija periferne krvi kod svih žena pokazala je perzistentno povećan postotak NK stanica (>12%). Ženama je preporučeno da u svoju uobičajenu prehranu uključe dnevnu dozu dodatka bogatog dugolančanim masnim kiselinama tijekom razdoblja od 40 dana.
Postotak NK stanica mjeren je protočnom citometrijom neposredno prije i nakon liječenja. Kod 14 od 42 žene dodatno je izmjerena citotoksičnost NK stanica pomoću testa citotoksičnosti temeljenog na protočnoj citometriji.
Poremećaji pNK stanica kod žena modulirani su unosom dizajnirane formule na bazi masnih kiselina. Srednja vrijednost postotka pNK stanica smanjila se s 19,5±7,36% na 15,24±5,05% (p<0,0001). Dodatno, citotoksičnost NK stanica pri razrjeđenju 12,5/1 inicijalno je bila povećana kod 13 od 14 testiranih žena, a kod svih njih (100%) normalizirana je nakon 40 dana konzumiranja formule.
Rezultati ove studije pokazuju da planirano uzimanje inovativne formulacije na bazi masnih kiselina pruža korist u smanjenju razine NK stanica kod subfertilnih žena, eliminirajući ozbiljan rizični faktor koji je moguće povezan s reproduktivnim neuspjehom.
